Život je čudo – čak i kad se primiče kraju

U prostoru naše crkve održana je 15. svibnja tribina na temu: „Uloga volontera u palijativnoj skrbi – iskustva u svijetu i hrvatska stvarnost“ u organizaciji Grupe za palijativnu skrb koja je za tu priliku, u prolaznoj dvorani, uredila pano.

Na početku tribine voditeljica Grupe Blaženka Eror Matić predstavila je aktivnosti Grupe: mobilni tim za palijativnu skrb, grupu za uzajamnu potporu oboljelih od malignih bolesti Ruže sv. Elizabete te program vježbanja za starije osobe Rekreacija 60+. Predstavljena je i nova facebook stranica grupe – www.facebook.com/palijativna.skrb – a zainteresiranima su podijeljeni informativni letci o grupi.

Okupljenima se zatim poticajnim riječima obratio fra Petar Cvekan, duhovni asistent OFS-a.

U glavnome dijelu tribine preuzela je riječ Renata Marđetko, magistrica palijativne skrbi, osnivačica i predsjednica udruge Pomoć neizlječivima. U izlaganju naslovljenome „Uloga volontera u palijativnoj skrbi – iskustva u svijetu i hrvatska stvarnost“ Renata Marđetko govorila je o iskustvima koja je stekla u Velikoj Britaniji i u Indiji te se osvrnula na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj.

Renata Marđetko rođena je u Kotoribi. Po struci je viša medicinska sestra, a magistarski studij palijativne skrbi završila je u Londonu. Tijekom studija imala je priliku volontirati u nekoliko hospicija i tako na praktičan način upoznati palijativnu skrb u Velikoj Britaniji – kolijevci palijativne skrbi – a također i u Kući umirućih u Kalkuti koju vode sestre Majke Terezije. Na tribini je s okupljenima podijelila svoja dojmljiva iskustva iz rada s umirućima u tim dvjema zemljama. U svemu ju je uvijek vodila želja da bude bližnji čovjeku u nevolji, a hrabrile riječi Majke Terezije: “Ono što mi činimo je samo kao kap u oceanu. Ali ocean ne bi bio isti bez te kapi”.

Tijekom izlaganja Renata Marđetko naglasila je kako palijativna skrb obuhvaća brigu za osobu oboljelu od teške bolesti koja više ne može biti izliječena, ali također i brigu za bolesnikovu obitelj – kako tijekom bolesti, tako i nakon smrti. Navela je kako u palijativnoj skrbi u Velikoj Britaniji sudjeluje zdravstveno osoblje (liječnici, medicinske sestre), ali i bolesnikova obitelj, duhovnik, socijalni radnik, administrativno osoblje te volonteri.  Volonteri daju doprinos čitavim nizom aktivnosti, kao što su pomoć oko hranjenja bolesnika, šetnje i razgovor s bolesnikom, kuhanje kave i čaja, uređivanje bolesnikove sobe, prijevoz bolesnika i mnoge druge aktivnosti. U Velikoj Britaniji volonteri također sudjeluju u prikupljanju sredstava za hospicij, informiranju javnosti o palijativnoj skrbi, rad na recepciji hospicija i sl. R. Marđetko naglasila je kako je za sudjelovanje volontera u zdravstvenim ustanovama potrebna dobra organizacija, pravilna edukacija te odgovornost – kako ustanove tako i volontera.

Po povratku u rodni grad Renata Marđetko osnovala je udrugu Pomoć neizlječivima sa željom da u Hrvatsku prenese neka od svojih iskustava iz Velike Britanije. Osvrćući se na situaciju u području palijativne skrbi u Hrvatskoj, podsjetila je kako u našoj zemlji palijativna skrb još nije organizirana na nacionalnoj razini, ali i naglasila kako su, čekajući dok sustav „sazrije“, mnogi pojedinci i udruge – potaknuti patnjom i teškoćama bolesnika i njihovih obitelji – počeli pružati pomoć i podršku. Kao primjer navela je Hrvatsku udrugu prijatelja hospicija, Hrvatski centar za palijativnu skrb, Centar za palijativnu skrb i medicinu, Grupu za palijativnu skrb OFS-a, udruge Krijesnica i Za novi dan, te svoju udrugu Pomoć neizlječivima.

Sve te inicijative trebao bi uskoro povezati novi Centar za koordinaciju palijativne skrbi u Gradu Zagrebu, čija je odnedavna Renata Marđetko koordinatorica. Premda se palijativna skrb u Hrvatskoj razvijala nešto sporije, R. Marđetko smatra kako te propuste možemo pretvoriti u prednosti jer „mnogobrojna različita iskustva, različiti problemi i lokalna rješenja mogu stvoriti cjelovitiju i kvalitetniju skrb za umiruće”. Važno je da se povežu volonteri, lokalna samouprava i zdravstveni sustav, istaknula je.

„Život je čudo, čak i onda kad se primiče kraju“, zaključila je Renata Marđetko svoje izlaganje, koje je pozorno pratilo 50-ak okupljenih.

U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja sudjelovale su, između ostalih, koordinatorica projekta Zagreb zdravi grad gđa. Jasna Tucak  te dopredsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu dr. Vlasta Vučevac.

Na kraju tribine gošći je za poklon uručena knjiga – Životopis sv. Elizabete, crvena ruža i platnena torba koje izrađuje Grupa za očuvanje stvorenog OFS-a.