A sample text widget

Etiam pulvinar consectetur dolor sed malesuada. Ut convallis euismod dolor nec pretium. Nunc ut tristique massa.

Nam sodales mi vitae dolor ullamcorper et vulputate enim accumsan. Morbi orci magna, tincidunt vitae molestie nec, molestie at mi. Nulla nulla lorem, suscipit in posuere in, interdum non magna.

Lećevica – kriminal

O novoj »ekološkoj bombi« razgovaramo s Vinkom Grgurevićem, predsjednikom udruge »Zvona Kaštela«.
Pojasnite okolnosti u kojima je stvorena potreba za »Centrom za gospodarenje otpadom«, tko su nositelji toga projekta i koja je Vaša procjena o potrebi za takvim centrom?
Uz provođenje Zakona o otpadu ne postoji potreba za 21 preskupim i neekološkim tzv. centrom za gospodarenje otpadom i spalionicama. Razlog tim planovima su servilnost državne vlasti i velike menadžerske provizije za kupnju u svijetu odbačenih neekoloških tehnologija, najunosniji biznis »zbrinjavanja« opasnog otpada, stimuliranje prodaje pakirane vode i drugo. Problem otpada povezan je s uvjerenjem da je on gomila neiskoristivih tvari. Neodgovorno odbacujemo vrlo dragocjene tvari i pomiješane pretvaramo u smeće. Problem prestaje kada se na mjestu nastanka odvojeno prikupi svaka pojedina vrsta otpada, u posebne spremnike odnosno posude. To omogućuje potpuno iskorištavanje gotovo svih vrsta i količina otpada. Time se omogućuje kružni tok tvari i energije, što donosi velike koristi: čuva se sirovina, štedi energija, izbjegavaju troškovi odlaganje otpada, smanjuje onečišćenja okoliša, otvaraju se nova radna mjesta i drugo. Kod tehnologije »centara«, nerazdvojeno prikupljen otpad u samom »centru« dodatno se mehanički usitnjava i tek tada pristupa odvajanju za eventualno recikliranje. Tako se uništavaju i obezvređuju vrijedna svojstva gotovo čitavog otpada i stvaraju nepredvidive posljedice za okoliš. To je glupo i protuzakonito. Budućnost je u izbjegavanju i smanjenju količine i opasnih svojstva otpada i potpunom napuštanju odlaganja otpada. Mnogi gradovi, regije i države postavile su planove za skoru realizaciju bez deponijskog društva. Naš zakon odredio je ciljeve, mjere, i rokove za uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja otpada. Međutim, izostaje provedba od strane gradova i općina za komunalni, županija za tehnički i države za opasni otpad. U Hrvatskoj se godišnje protuzakonito odbacuje na odlagališta oko 13 milijuna tona komunalnog i tehnološkog otpada, pomiješanog s 300.000 tona opasnog otpada. Uništavaju se nove površine, veličine kao stotinjak nogometnih igrališta. Onečišćujući zrak, tlo i vodu, stvara se najveća prijetnja zdravlju ljudi.
Tvrdite da je centar u općini Lećevica »gospodarski kriminal i ekološki zločin«.
Planirani centar otpada Splitsko-dalmatinske županije u općini Lećevica imao bi četiri puta veće investicije po stanovniku nego sustav odvojenog prikupljanja primijenjen na otoku Krku. Ujedno, građani bi imali četiri puta veće novčane izdatke od postojeće cijene usluge. Na Krku komunalni poslovi plaćaju se iz prodaje odvojeno prikupljenog otpada, te su građani oslobođeni troškova. Centralni deponij u općini Lećevica nosi teret dokazane mogućnosti trovanja rijeke Jadro i Žrnovnica. Očita je i mogućnost trovanja Krke, Čikole i izvorišta Kaštelanskog polja. Iz »centra« se planira izdvajati gorivi dio otpada za spaljivanje u cementarama, koje su spalionice bez filtra. Postojeće stanje zagađenja u Kaštelanskom zaljevu teško se može opisati. Riječ katastrofa je preblaga. Kako zdrav um može tome pridodati spaljivanje više od 550.000 tona plastike, do 2030. godine? Opće je poznato da kod spalionica i s najsuvremenijim filtrima u okoliš odlaze najotrovnije tvari koje je čovjek stvorio. U svijetu zatvaraju postojeće i zabranjuju izgradnju novih, u Hrvatskoj planiraju brojne spalionice. Deponij u općini Lećevica, uz goleme investicije, osmišljeno ostavlja pola milijuna ljudi bez pitke vode i truje 300.000 stanovnika, uništava djevičanski očuvan prostor Zagore i drugo. To je nepredvidiv gospodarski kriminal i ekološki zločin, u svrhu ostvarenja brzog profita. Isto ili slično očituje se i kod drugih »centara«, što upućuje na osmišljen plan trovanja voda, isproban u pokorenim, siromašnim državama.
U studiji o utjecaju na okoliš tog projekta optuženi ste da Vi i okolno stanovništvo »bolujete« od sindroma NIMBY. Vaš komentar!
Pojmom sindrom »NIMBY« (ne u mom dvorištu) žele prikazati da je stanovništvo nedovoljno ekološki osviješteno, boluju od neinformiranosti i straha od otpada. Za proteklih šest godina borbe protiv »centra otpada« iskazane su brojne činjenice krivotvorenja dokumentacije prostornih planova, studije utjecaja na okoliš i hidroloških radova, izostajanje zakonom predviđanog uvida i javne rasprave, preuveličano iskazivanje redova, mobing nad stanovništvom i ekološkim udrugama, izostajanje utvrđivanja zona sanitarne zaštite izvorišta i drugo. Kako imati povjerenje kad se studijom tvrdi da na planiranoj lokaciji nema prirodnih speleoloških objekata, a pronađene su najveće jame u Dalmaciji, s jedinstvenim endemskim živim vrstama u svijetu. Uporno pišu da će se u »centru« stvorenih 660.000 m3 zatrovanih procjednih i sanitarnih voda ulijevati u nepostojeću gradsku kanalizaciju. Ne dozvoljava se zakonom predviđen uvid u dokumentaciju. Na izvješća ekoloških udruga ne odgovaraju mjerodavne institucije i ne prihvaćaju tražene rasprave. Ne može biti povjerenja gdje se ograničavaju ustavna prava građana na zdrav okoliš, pravo sudjelovanja u odlučivanju i drugo. Žitelji Dalmatinske zagore nisu bolesni od straha. Dapače, ne manjka im otvorenog iskazivanja odlučnosti, ponosa i ljubavi za Božje stvorenje, život, vode i krš.
(Pri)govor znanosti, Glas Koncila, broj 21 (1718), 27.5.2007.

Comments are closed.