U organizaciji Franjevačkoga svjetovnog reda u četvrtak 17. travnja 2014. u Tribini grada Zagreba na Kaptolu 27, održan je okrugli stol na temu „Demontaža socijalne države i novo radno zakonodavstvo“. Time se i „Tijelo Crkve“, vjernici-laici, aktivno uključuju u rasprave oko novoga Zakona o radu (ZOR), a nakon što je o istom svoju izjavu dala i Komisija HBK „Iustitia et pax“ početkom ožujka. U raspravi su sudjelovali tajnik Visokog učilišta Effectus, Goran Trbojević dipl. iur., Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, sociolog prof. dr. sc. Renato Matić, Tina Tešija iz udruge BRID, prof. dr. sc. Zdenko Babić s Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu i Zoran Milić iz Franjevačkoga svjetovnog reda dok je okrugli stol moderirao novinar Darko Pavičić.

Uvodnim izlaganjem Zoran Milić, predsjednik Povjerenstva za nazočnost i djelovanje OFS-a u svijetu, istaknuo je kako smo svjedoci stalnih pritisaka na radno zakonodavstvo kojima se pokušava radne odnose regulirati na način sustavnog smanjivanja radničkih prava. Predloženim reformama ZOR-a čovjek više nije u središtu već ga se potpuno podređuje profitu. Polazeći od toga kako je rad od temeljne važnosti za dostojanstvo čovjeka, te kako je riječ o duboko egzistencijalnom pitanju nastao je i povod da se OFS aktivno uključi u navedenu problematiku te je iz istog razloga i organiziran okrugli stol. Time je OFS otvorio pitanje: „Hoćemo li kao društvo čvrsto stajati na stavu da je čovjek ispred profita ili ćemo promatrati kako se čovjeka podređuje tržištu?“
Sociolog Renato Matić ukazao je kako je reforma radnog zakonodavstva loša i nepopravljiva jer je sama logika zakona pogrešna. Nazvao je to „logikom socijalnog darvinizma“ u kojem preživljavaju samo oni koji se mogu izboriti i to, čak ne ni po pitanju struke, nego „kompetencijom gaženja“. Vrijeme pred nama nazvao je „armagedonskim vremenom“ jer do sada je čovjekova volja za životom bila mjerilo, no, od sada, profit postaje mjerilo svega, a život postaje bitan samo u onoj mjeri u kojoj je samo i isključivo u funkciji profita. Time država potpuno gubi smisao jer ideja da se država gradi tako da se društvo uništi je samorazarajuća.
Goran Trbojević jasno je naznačio kako je promjena ZOR-a nepotrebna. Radnička se pitanja prije svega rješavaju kreditno-monetarnom, poreznom, obrazovnom, ekonomskom politikom dok je zadaća ZOR-a da regulira zasnivanje radnog odnosa, njegov sadržaj i prestanak, te da osigura pravo na dostojanstven rad radnika. Nije Zakon o radu taj koji će povećati broj radnih mjesta i smanjiti nezaposlenost. Pozvao se i na činjenice koje govore kako je 2008. bilo 149.000 nezaposlenih, a danas ih je 385.000 te prema tome netočna je tvrdnja zakonodavca da će ovako predloženi ZOR lakše omogućiti otpuštanje budući je u svega četiri godine otpušteno 240.000 radnika po postojećem ZOR-u.
Sindikalist Mario Iveković ukazao je na posvemašnju štetnost predloženog ZOR-a. Navodeći, prije svega, kako je današnja neupitna stvarnost ta da radnik ostaje na poslu i izvan radnog vremena, a suprotno i ZOR-u i Ugovoru o radu, a sve pred strahom od mogućeg otkaza. Umjesto da se takva situacija riješi inspekcijskim nadzorom kao i posvemašnjom zaštitom radnika, sada se donosi ZOR koji će legalizirati postojeće kriminalno stanje i zakonito dozvoliti iskorištavanje radne snage do u beskraj. Isto tako ističe kako fleksibilno odnosno prekovremeno radno vrijeme nužno mora koštati dodatno jer „vizija“ u kojoj će svi raditi od 0 do 24 i to za minimalne uvjete je naprosto neshvatljiva. Paradoksalno je da današnji pritisak poslodavca na radnika, umjesto da bude sankcioniran, postaje legalan i novim ZOR-om dobija zakonske okvire.
Tina Tešija pak uz sve opasnosti ovako predloženog ZOR-a smatra kako je riječ tek o blagoj uvertiri u još gore zakone kao što je riječ o Zakonu o povremenim poslovima za kojeg smatra da je tek privremeno obustavljen. Ističe i sinergijski negativan učinak cijelog niza zakona, među kojima je i ovako predložen ZOR, na odumiranje države i položaj žena jer rezanjem socijalnog servisa najviše stradaju žene, a koje su dominantno te koje skrbe o potrebama obitelji. Takvi zakoni direktno djeluju na populacijsku politiku i značajan demografski pad kojem svakodnevno svjedočimo.
Istaknuvši kako novi ZOR nije zahtjev EU, prof. dr. sc. Zdenko Babić tvrdi kako se ovakvim zakonima sustavno radi na demontaži socijalne države i rušenju temeljnih ustavnih vrednota. Socijalna država mora imati socijalni program i ne smije dopustiti da ljudi koji nisu odgovorni za svoju situaciju postaju potpuno uništeni, a da je država u tome samo puki promatrač ili, još gore, kreator stradanja njenih građana. Mišljenja je kako se učinkovitost Ministarstva ne očituje time koliko je koje Ministarstvo donijelo zakona. Time se zapravo mažu oči, pa se, kako bi se pokazalo da se nešto radi, zakoni donose bili oni potrebni ili ne.
Po izloženim stajalištima sudionika okupljena publika zdušno je pozdravila inicijativu OFS-a izrazivši želju da i OFS i Crkva i dalje aktivno sudjeluju u tom prevažnom pitanju. U zaključku je Zoran Milić, u ime organizatora, izrazio vjeru kako će se naša mlada domovina graditi u socijalnu državu i pravedno društvo i nadu da će okrugli stol dati doprinos u razumijevanju stvarnosti i biti poticaj angažmanu i solidarnosti svih građana.